Chapter 18

  Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 

 "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 

 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' 

 No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 

 jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" 

 Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! 

 Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 

 Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" 

 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 

 "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 

 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' 

 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' 

 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' 

 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." 

 A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. 

 A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje." 

 "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." 

 I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" 

 Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. 

 Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!" 

 A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti." 

 Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." 

 Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. 

 Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! 

 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." 

 Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?" 

 A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu." 

 Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom." 

 Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, 

 a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni." 

 I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: 

 doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 

 i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati." 

 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno. 

 A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 

 Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 

 Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." 

 Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" 

 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 

 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: 

 "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam." 

 Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." 

 I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.