| Chapter 2 |
1 | Tako bude dovreno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
|
2 | I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.
|
3 | I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
|
4 | To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
|
5 | jo nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, jo ne bijae niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, jo ne pusti dada na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.
|
6 | Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povrinu zemaljsku.
|
7 | Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah ivota. Tako postane čovjek iva dua.
|
8 | I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.
|
9 | Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoe svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo ivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
|
10 | Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.
|
11 | Prvom je ime Pion, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
|
12 | Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
|
13 | Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Ku.
|
14 | Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Aura; četvrta je Eufrat.
|
15 | Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
|
16 | Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
|
17 | ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusi, zacijelo će umrijeti!"
|
18 | I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao to je on."
|
19 | Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve ivotinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.
|
20 | Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i ivotinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao to je on.
|
21 | Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
|
22 | Od rebra to ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, enu pa je dovede čovjeku.
|
23 | Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! enom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"
|
24 | Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
|
25 | A bijahu oboje goli - čovjek i njegova ena - ali ne osjećahu stida.
|