Chapter 12

  Evo onih što dođoše k Davidu u Siklag dok se još uklanjao od Kiševa sina Šaula i bili su mu među junacima pomagači u boju; 

 umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se služiti kamenjem i strijelama. Između Šaulove braće, Benjaminovaca: 

 vojvoda Ahiezer i Joaš, sinovi Gibeanca Šemaje, pa Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoćanin; 

 Gibeonac Išmaja, junak među tridesetoricom i nad tridesetoricom, 

 Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoćanin; 

 Eluzaj, Jerimot, Bealja, Šemarja i Šefatja Harufejac; 

 Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam Korhinjani, 

 Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca. 

 Neki su Gadovci prešli k Davidu u tvrđavu u pustinju, hrabri junaci, ratnici vješti boju, naoružani štitom i kopljem; lica im bijahu kao lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama: 

 vojvoda Ezer, drugi Obadja, treći Eliab; 

 četvrti Mišmana, peti Jeremija, 

 šesti Ataj, sedmi Eliel; 

 osmi Johanan, deveti Elzabad, 

 deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj. 

 To su bile od Gadovih sinova vojne starješine, najmanji nad stotinom, a najveći nad tisućom. 

 To su oni koji su prvoga mjeseca prešli preko Jordana kad se razlio preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih dolina na istok i na zapad. 

 Došli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrđavu. 

 David je izašao pred njih i, progovorivši, rekao im: "Ako dolazite s mirom k meni da mi pomognete, moje će se srce ujediniti s vama; ako li ste došli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naših otaca vidi i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!" 

 Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reče: "Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoćnik jest tvoj Bog!" Tako ih je David primio i postavio ih među vojvode nad četama. 

 Od Manašeovih su sinova neki prešli k Davidu kad je išao s Filistejcima na Šaula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski knezovi, dobro promislivši, otpustili govoreći: "Mogao bi prijeći k svome gospodaru Šaulu, a to bi nas stajalo glava." 

 Kad se, dakle, vraćao u Siklag, prešli su k njemu od Manašeova plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavari tisućnici u Manašeovu plemenu. 

 Oni su pomagali Davidu protiv razbojničkih četa jer su svi bili hrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci. 

 Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomažu, sve dok njegov tabor ne postade divovski, kao Božji tabor. 

 Evo broja ljudi naoružanih za rat koji su došli k Davidu u Hebron da Šaulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi: 

 Judinih sinova, koji su nosili štit i koplje, šest tisuća i osam stotina naoružanih za rat. 

 Od Šimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuća i sto. 

 Od Levijevih sinova četiri tisuće i šest stotina. 

 Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuće i sedam stotina; 

 i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza. 

 A od Benjaminovih sinova, Šaulove braće, tri tisuće, jer ih je dotad najveći dio još ostao vjeran Šaulovoj kući. 

 Efrajimovih sinova dvadeset tisuća i osam stotina, sve hrabrih junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama. 

 Od polovine Manašeova plemena osamnaest tisuća, poimence spomenutih, da dođu da zakralje Davida. 

 Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da učini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva su im njihova braća bila podložna. 

 Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoružanih za boj svakojakim bojnim oružjem, pedeset tisuća, koji su se odvažna srca vrstali u bojne redove. 

 Od Naftalijeva plemena tisuću knezova i s njima trideset i sedam tisuća ljudi sa štitovima i kopljima; 

 od Danova plemena dvadeset i osam tisuća i šest stotina naoružanih za boj, 

 a od Ašerova plemena četrdeset tisuća sposobnih za vojsku i za boj opremljenih. 

 Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine Manašeova plemena, sto i dvadeset tisuća ljudi sa svakojakim ratnim oružjem. 

 Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, dođoše poštena srca u Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci bili jednodušni da Davida postave za kralja. 

 Proveli su s Davidom tri dana, jedući i pijući. Braća sve spremiše za njih. 

 Njihovi su najbliži susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija, donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela: brašna, smokvenih kolača, suha grožđa, vina, ulja, krupne i sitne stoke izobila, jer je bilo veselje u Izraelu.