| Chapter 3 |
1 | Svevladaru Gospode, Boe Izraelov, tebi viče dua tjeskobna, duh uznemiren:
|
2 | Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagrijeili pred tobom.
|
3 | Ti vlada vječito, a mi propadamo bez prestanka.
|
4 | Gospode svemogući, Boe Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagrijeili, koji nisu sluali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navalie na nas nevolje.
|
5 | Ne spominji se opačina naih otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga.
|
6 | Da, ti si Gospod, Bog na, i mi te hoćemo slaviti, Gospode.
|
7 | TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivi iz srca svu zloću naih otaca, koji su sagrijeili pred tobom.
|
8 | Evo nas jo danas u ovom izgnanstvu kamo si nas rasprio na uas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naih.
|
9 | Čuj, Izraele, ivotne propise, prisluhni da nauči mudrost.
|
10 | Zato, o Izraele, zato si u zemlji neprijatelja i zato stari u tuđini,
|
11 | onečićujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju?
|
12 | Zato to si Vrelo Mudrosti ostavio!
|
13 | Da si Bojim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.
|
14 | Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spozna u čemu je dugovječnost i ivot i gdje je svjetlost očinja i mir.
|
15 | Ali tko je otkrio prebivalite Mudrosti, tko li prodro u njene riznice?
|
16 | Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,
|
17 | gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u to se ljudi uzdaju - te ne bijae kraja zgrtanju njihovu?
|
18 | I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne moe?
|
19 | Ičezli su, otili u Podzemlje! Na njihovo mjesto dođoe drugi.
|
20 | Mlađi ugledae svjetlo dana, nastanie zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkrie;
|
21 | staza njenih ni oni ne razumjee, ne doumie joj se - sinovi njeni daleko ostadoe od puta njezina.
|
22 | Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;
|
23 | ni sinovi Hagarini to zemsku umnost itu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraivači umnosti ne spoznae puta Mudrosti, ne dovinue se staza njezinih.
|
24 | Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Boje prebivalite i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?
|
25 | Veliko i bezgranično, visoko - neizmjerno!
|
26 | Ondje se rodie divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vjeti u boju;
|
27 | ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;
|
28 | izginue jer ne imae mudrosti, izginue sa svoje ludosti.
|
29 | Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?
|
30 | Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato?
|
31 | Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća.
|
32 | Sveznajući - samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je ivotinjama naselio;
|
33 | on koji poalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i drćuć' ona ga poslua.
|
34 | Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;
|
35 | zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju.
|
36 | On je na Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne moe.
|
37 | On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu.
|
38 | Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.
|