| Chapter 4 |
1 | Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti; tko ga napusti, taj će umrijeti.
|
2 | Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti:
|
3 | ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu.
|
4 | Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!
|
5 | Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov!
|
6 | Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izručeni neprijateljima;
|
7 | Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujući zlodusima, a ne Bogu.
|
8 | Zaboravili ste Boga vječnog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila.
|
9 | Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: "Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod.
|
10 | Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruči Vječni sinove i kćeri.
|
11 | S radošću sam ih hranila, s tugom i plačem gledam gdje odlaze.
|
12 | Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg Zakona.
|
13 | Nisu marili za njegove zapovijedi niti išli putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti.
|
14 | Dođite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u sužanjstvo predaje Vječni sinove i kćeri!
|
15 | Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuđega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu;
|
16 | odvedoše udovi ljubimce, ostaviše je samu, bez kćeri.
|
17 | Kako bih vam mogla ja pomoći?
|
18 | Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas može iz ruku neprijatelja.
|
19 | Idite, djeco, otiđite svojim putem! Ja ostajem napuštena, samotna;
|
20 | skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat ću Vječnoga.
|
21 | Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on će vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja.
|
22 | Jer u Vječnog se uzdam, on će vas spasiti; od Svetoga očekujem radost: uskoro na vas će se smilovati, Vječni, Spasitelj vaš.
|
23 | S tugom i plačem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog će vas meni vratiti s radošću i klicanjem za sva vremena.
|
24 | Kao što susjede sionske vidješe gdje vas zasužnjuju, tako će naskoro vidjeti gdje će vas izbaviti Bog, koji će doći u velikoj slavi i sjaju Vječnoga.
|
25 | Djeco moja, podnesite pokaranje što se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet ćeš njegovu propast, na njegovu ćeš šiju staviti nogu.
|
26 | Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj.
|
27 | Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti.
|
28 | Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošću deseterostrukom.
|
29 | Jer onaj koji je na vas nesreću doveo, vašim će spasenjem vratiti vam vječnu radost.
|
30 | Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit će te onaj koji ti dade ime.
|
31 | Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti!
|
32 | Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove!
|
33 | Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako će tugovati nad svojim opustošenjem.
|
34 | Neće se veseliti mnogome pučanstvu, obijest će mu se preobratit' u tugovanje,
|
35 | od Vječnoga na nj će doći oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit će stan zlodusima.
|
36 | Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga.
|
37 | Evo, vraćaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i kliču u slavu Božju.
|