| Chapter 13 |
1 | A uvečer se časnici brzo povukoe. Bagoa zatvori ator izvana, poto je otpravio od svoga gospodara one koji su se jo ondje nalazili. Svi odoe na počinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila.
|
2 | Juditu ostavie samu u atoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijae potpuno svladalo.
|
3 | Judita je naredila svojoj slukinji da je čeka pred lonicom kao i svakog dana. Rekla je da će izaći na molitvu. Tako je kazala i Bagoi.
|
4 | Svi bijahu otili od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u lonici. Judita, stojeći kraj Holofernove postelje, reče u srcu svom: "Gospode, Boe svake sile, svrni u ovome času pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodiči Jeruzalem!
|
5 | Ovo je pravi čas da se pobrine za svoju batinu i ostvari moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas."
|
6 | Priđe stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov mač.
|
7 | Zatim, primaknuvi se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: "Gospodine Boe Izraelov, ojačaj me danas!"
|
8 | I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu.
|
9 | Njegov trup potom otkotrlja s leaja i stre zastor sa stupova. Malo kasnije iziđe i glavu Holofernovu predade slukinji.
|
10 | Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po običaju, iziđoe na molitvu. Preavi tabor, zaokruie ono podolje, popee se na uzvisinu Betulije i dođoe pod njezina vrata.
|
11 | Judita se javi jo izdaleka strai na vratima: "Otvorite, otvorite vrata! S nama je Bog na da izvede junatvo u Izraelu i jakost protiv neprijatelja kao to je učinio i danas."
|
12 | Kako građani začue njezin glas, pourie se do vrata svoga grada i pozvae starjeine gradske.
|
13 | Strčae se svi, malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio. Otvorie vrata, primie ih, zapalie vatru da se vide i okruie ih.
|
14 | Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kući Izraelovoj nego je mojom rukom noćas potukao neprijatelje nae."
|
15 | Izvadivi glavu iz torbe, pokaza im je i reče: "Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je leao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne ene!
|
16 | Neka ivi Gospodin koji me zatitio na putu kojim sam hodila! Jer je moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgrijeio sa mnom te me tako nije osramotio ni okaljao."
|
17 | Puk, sav izvan sebe, pade ničice da se pokloni Bogu i povika u jedan glas: "Blagoslovljen da si, Boe na, koji si danas satro neprijatelje naroda svoga!"
|
18 | Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevinjega vie od svih drugih ena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsiječe glavu vođi neprijatelja naih!
|
19 | Jer tvoje pouzdanje neće biti izbrisano iz srdaca ljudi nego će se oni dovijeka sjećati Boje moći.
|
20 | Neka Bog učini da to bude na tvoju vječnu diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bi ponien na rod, nisi tedjela ivota svoga, nego si spriječila nau propast iveći pravedno pred naim Bogom!" A sav narod nadoda: "Amen! Amen!"
|