| Chapter 14 |
1 | Judita im reče: "Posluajte me, braćo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunite naih zidina.
|
2 | Čim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko mai svog oruja i svi hrabri muevi neka izađu iz grada. Izabrat ćete im vođu kao da toboe hoćete sići u ravnicu, na asirske predstrae. Ali nećete sići.
|
3 | Oni će pograbiti svoje oruje, otići će u tabor i probudit će zapovjednike asirske vojske. Zajedno će otrčati k Holofernovu atoru, i kad Holoferna ne nađu, spopast će ih uas i pobjeći će ispred vas.
|
4 | Vi i svi koji ive u granicama Izraela, progonite ih i unitite na putu njihova uzmaka.
|
5 | Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim očima prepozna onoga koji je prezreo kuću Izraelovu a njega poslao k nama u smrt."
|
6 | Pozvae Ahiora iz Ozijine kuće. Kako dođe i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od članova narodnoga zbora, srui se na zemlju i onesvijesti.
|
7 | Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome atoru Judinu i u svakom narodu! Svatko će drhtati od straha kad čuje tvoje ime!
|
8 | A sada mi pripovjedi to si sve izvela ovih dana." Judita mu usred mnotva pripovjedi sve to je učinila od onoga dana kad je otila pa do tada, do toga razgovora s njima.
|
9 | Kad je zavrila kazivanje, narod počne klicati od radosti: svim gradom odjeknue radosni povici.
|
10 | Tada Ahior, vidjevi to je sve učinio Bog Izraelov, povjerova čvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.
|
11 | A kad zarudje zora, objesie Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oruje te jurnue u odredima niz padine.
|
12 | Kada ih Asirci ugledae, obavijestie svoje zapovjednike. Ovi pođoe zapovjednicima, tisućnicima i ostalim časnicima svojim.
|
13 | Dođoe do Holofernova atora pa kazae upravitelju njegovih dobara: "DÓe probudi naega gospodara. Oni su se robovi usudili sići i napasti nas da zauvijek budu uniteni."
|
14 | Bagoa uđe i pljesnu rukama pred atorskim zastorom: miljae da Holoferno spava s Juditom.
|
15 | Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, uđe u lonicu i nađe truplo bačeno na prag: glave nigdje, bijae odnesena.
|
16 | Kriknu iza glasa te plačući, jecajući i snano zapomaući rastrga na sebi haljine.
|
17 | Uđe zatim u ator u kojem je boravila Judita i ne nađe je. Onda otrča k narodu i povika:
|
18 | "Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema."
|
19 | Kad zapovjednici vojske asirske čue te riječi, razderae na sebi haljine, duu im spopade silan strah, a taborom im se prolomie otri krikovi i silna kuknjava.
|