| Chapter 16 |
1 | Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u čast, veličajte i zazivajte Ime njegovo!
|
2 | Jer Gospod Bog to dokončava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.
|
3 | Asur siđe s planina sjevernih, dođe sa silnom vojskom svojom. Mnotvo njihovo potoke zakrči, konji njihovi bregove prekrie.
|
4 | Kaza da će kraj moj zapaliti, moje mladiće mačem isjeći, o tlo razmrskati moju dojenčad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice.
|
5 | Gospod Svevladar svlada ih rukom ene jedne!
|
6 | Nisu im mladići silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kći Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uniti!
|
7 | Ona svuče udovičke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice maću mirisnom,
|
8 | na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opčini.
|
9 | Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena duu mu zarobi, mač mu kroza iju prođe.
|
10 | Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.
|
11 | Tad viknue ponizni moji, a oni se prepadoe, nemoćni moji, a oni se prestravie; podigoe glas, a oni u bijeg nagoe!
|
12 | Djevojčica sasjekoe ih sinovi, pobie ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboe.
|
13 | Bogu svom pjevat ću pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!
|
14 | Sva stvorenja tvoja tebi neka slue, jer ti samo reče, i postadoe; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.
|
15 | Planine će se iz temelja s vodama potresti, hridi će se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti će i tada milostiv biti.
|
16 | Neznatna ti je svaka rtva na ugodan miris, jo neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek.
|
17 | Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit će ih na dan Suda: poslat će oganj i crve u meso njihovo, a oni će u boli jaukati zauvijek."
|
18 | Kada dođoe u Jeruzalem, poklonie se Bogu, a poto se narod očisti, prinesoe paljenice, dragovoljne prinose i darove.
|
19 | Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijae predao i svilene tkanine koje bijae uzela s postelje njegove.
|
20 | Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetitem i Judita je ostala s njima.
|
21 | A nakon tih dana svaki se vrati na svoju batinu. Judita se povuče u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji.
|
22 | Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga čovjeka u sve dane ivota svojega otkad joj umrije mu Manae i bi pridruen narodu svome.
|
23 | Starjela je i u domu mua svojega postigla dob od sto i pet godina. Slukinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopae je u pećini Manaea, mua njezina.
|
24 | Dom Izraelov oplakivae je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra rođacima svojim i rođacima mua svojega Manaea.
|
25 | U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijae nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.
|